Što se događa sa Sjajolikom?

Svašta nešto a zapravo ništa.

Nisam nigdje pobjegla, samo me pos'o satr'o. Ali budimo iskreni, nije ni to loše. Nova poznanstva, nove suradnje (ne kozmetičke, već dizajnerske, kozmetičke suradnje presušile hahahaha, nije da mi smeta, štoviše, to mi odgovara jer sam manje opterećena i izostaje onaj stresni "moram")

A moram, dužna sam vam ukazati na neke jako fine stvarčice koje su se našle u mojem posjedu; jedan ludi ruž koji sam napokon dovabila u četvrtu ladicu, jednu fenomenalnu bazu o kojoj se rejva u blogosferi, jednom odličnom mladom domaćem brendu prirodne kozmetike s čijom sam se vlasnicom skompala i sad radimo "revamp" etiketa (uživam u tome!), još jednom divnom suradnjom o kojoj ćete biti obavješteni uskoro, nadam se... Najrađe bi se izlajala, ali ne smijem; ne zato jer je tajna, nego zato jer iz iskustva znam da ako se izlanem, od svega ništa biti neće.

Poduzetničke vode su nemirne, pa tako dane provodim ili za kompom ili networkajući na raznim hepeninzima, balansirajući majčinstvo tj. zabavljanje mog malog čudovišta koji je već treći tjedan doma, nakon preboljene odvratne boleštine koja uključuje afte, gljivice i herpes. Jaslice su definitivno noćna mora za roditelje ako je suditi po broju dana koje provede doma pod temperaturom, iako moj mali uživa tamo (doziva poimenice frendove i tete kad mu ja dosadim).

Uglavnom, tu Dubrovniku je jebeno vruće. Da se ne ponavljam previše o mojem ljetomrziteljstvu. I opet, naravno, nisam skinula kila prije ljeta. Dakle, prebacujemo to za sljedeću godinu. Kupala se još nisam. Niti mi se da ići do plaže. Ali zato se družim s tušem vrlo često. I počinje mi faliti tuširalica. Nevjerojatno ali istinito.

I kad smo već se dotaknuli konkretne kozmetike, a red je, ipak je ovo beauty blog... Već sam neko vrijeme na kozmetičkoj dijeti. I ide mi. Razlog tomu je što trenutačno uglavnom nemam love za kozmetiku. Danas sam recimo bila u dm-u i kupila sam samo pelene i flastere.

Našla sam se zatrpana kozmetikom (ne dekorativnom, toga nikad dosta); preparative imam za 10 ljudi. Cijeli red polica mi je zatrpan (120x30x30cm prostora), a Helmer je definitivno pun, iako još baš ne puca po šavovima.

Tako da sam (htjela-nethtjela) započela trošenje zaliha; svojevrsni pan-projekt koji planiram dokumentirati. Pravilo je sljedeće: dozvoljeno je kupiti proizvod kad ostane trećina zadnjeg primjerka. Npr, imam 4 jebena tonika za lice. Isto toliko mlijeka za tijelo, plus dvija maslaca. Npr. nekidan sam kupila šampon, da bi našla punu bocu od 250 ml, neotvorenu, u spomenutoj polici.

Nda.

I na kraju... ne želim se ispričavat za izbivanje; tko mi je zamjerio - neka je, zaboli me. Htjedoh se samo javiti da nisam u zemlju propala - fali mi bloganje i komentiranje i šminkanje i fotkanje i trackanje. Jako mi fali :(

A sad idem peć tost. Jer mi je mali gladan.

A i ja sam.