Trkeljanje #1 - općenito

Rekapitulacija - jučer je pao prvi komentar, i mislim da to zahtijeva post.
(Hvala Missy <3 bit ćeš zapamćena!)

Za početak ću vam se ispričati za brojne tipfelere, gramatičke pogreške i rečenice koje "vode u nigdje". Svjesna sam da je pravopis ključan element za kredibilitet jednog bloga. Moram naglasiti da je moje slobodno vrijeme ograničeno zvukovima s baby monitora, koji kad zatrešti, ja "sejvam i gasim". Obećavam da ću u jednoj od sljedećih takvih pauza ispraviti sve što vidim.

Nastavit ću u revijalnom tonu, ne obazirući se na konzistenciju i formu. Ovo je na kraju krajeva OSOBNI BLOG.

Ovaj tjedan sam na otoku. Zgodno je kad si freelancer, imaš fleksibilno radno vrijeme i mobilni internet. Pa je naša mala obitelj uzela tjedan dana godišnjeg i skoknula hop u naše utočište i buduće prebivalište. Na Korčulu, u Vela Luku. U kući staroj skoro sto godina, dočekala nas je, sasvim očekivano, hrpa prašine.

Tako da zbog čišćenja i odmaranja, u svrhu kvalitetnije provedenog vremena s mojim muškarcima, ovih dana testiram kako moja koža reagira na izostanak većine preparative koju prakticiram redovito, u normalnim uvjetima. Ne mažem se kremama, lice umivam golom vodom, kosu perem šamponom iz Tommy-ja za 6 kuna kojeg sam našla u kupaoni. Uvečer mažem usne i ruke lanolinskim Babylove balzamom za cike (provodim dane čisteći i perući suđe, a neki je vjetrić prisutan pa me malo zanoktice zatežu... zapravo su mi ruke u katastrofalnom stanju, a taman sam mislila da smo stali na loptu). Otkad smo došli, nisam se usudila otuširati jer ću se SMRZNUT, a zdravlje mi je već uvelike načeto i ne da mi se upalu uha imat dok sam na godišnjem. Deplilacija dakako ne dolazi u obzir, pa još nije ni travanj.

Moram priznati da su u ovih 4 dana rezultati očekivani. Lice je u sasvim dobrom stanju bez pomadica. Malo zateže nakon umivanja, ali se brzo umasti, pa je ostatak dana prirodno hidratizirano sebumom iz vlastite proizvodnje. Održivo je.
Ruke su u komi. Ako nastavim ovako, neće biti dobro. Koža je suha, kutikule su sasušene, Pod hitno mi je potreban ekstra bogata umirujuća i hranjiva njega. Večeras idu u kupku od domaćeg maslinovog ulje.
Kosa je zdravija nego ikada. Ionako joj ne poklanjam previše pažnje. Pranje svaki-svaki drugi dan, 3-4 šišanja godišnje, boja iz kućne radinosti kad se sjetim. Uvijek je bila zahvalan stanovnik moga tijela i preživjela je sva moja maltretiranja farbama i frizurama. O ostalim djelovima tijela ću izvijestiti u sljedećem trkeljanju, nakon tuširanja.

Muž to stoički podnosi, on je također subjekt ovog opsežnog istraživanja, i promatrajući ga, usudila bih se reći da ne primjećuje razliku, osim što osjetno manje vremena provodim u kupaonici. S jedne strane je to olakšanje, dok se pak s druge strane nameće pitanje - ima li sve ovo smisla? Sve te pomadice i trackalice, šminka, depilacija, meditacija, preparacija, dekoracija?

Dakako da ima.
Svatko treba razonodu. Hobi. Slobodno vrijeme. Nekima su to filmovi, nekima knjige, netko plete, netko slika, netko fotografira, netko kuha... Netko ništa ne radi...

Dugo sam vremena kuhala. Imam i food blog, koji sam zapostavila iz sljedećeg razloga; nakon trudnoće su mi poludili žučni kamenci i kuhanje mi je prisjelo. Pa mi je glupo vodit food blog u kojem se nižu postovi s integralnim žitaricama i low-fat super-zdravim obrocima kojima treba jebački PR da bi izgledali iole primamljivo.

Crtanje kao razonoda i opuštanje? Odavno ne crtam za svoj gušt, nego za pare. I drago mi je da je tako. Iako mi se nekad vlastiti posao gadi, ne bih ga mijenjala za ništa na ovom svijetu. Ali crtanje je, kao i sama kreativnost u kojoj god manifestaciji, odavno prestalo biti razonoda. Iako jesam radoholičar, nakon 5-12 sati dnevno provedenih u CS6 studiju, bljuje mi se od vizualnih umjetnosti.

Čitam svakodnevno. Mnogo toga. Beletristika mi je odavno prestala biti napeta, kao i dugometražni filmovi. U ovih godinu i po dana majčinstva, naučila sam se zaspati gdje god i kad god mi se za to pruži prilika. Najčešće je to nakon 20tak minuta filma, ili nakon 4. stranice.

Za šivanje nikad nisam imala ni dara ni volje. Ni vremena.

Pa je odluka logično pala na njegu lica i tijela. Što zbog hormonalnih disbalansa koji su mi lice dotjerali u postpubertetsko stanje, što zbog nemogućnosti uživanja u masnoj hrani, što zbog svega ostalog. To sve ostalo se svodi na (ponovni) početak brige o vlastitom tijelu. A bome i duhu. Kao što sam već u uvodnom postu dobrodošlice rekla, ne bi mi škodilo past na dvoznamenkasti broj na vagi. Uz žučnu dijetu, to bi se moglo i dogoditi, ali bi se također mogle obistiniti nuspojave, poput ispadanja kose, nemogućih noktiju, manjak željeza u krvi, kako se već jednom davno dogodilo kad sam, nesretno zaljubljena skinula 30 kila u pola godine. Ne ponovilo se.

Što je pisac htio reći? Nemam pojma. Izgubilo se u prijevodu i kuhanju ručka.

Ponosno ću još najaviti par tema o kućnoj i prirodnoj kozmetici koja se u mojem i slučajevima uže obitelji pokazala učinkovitom. Kolaborirat ću sama sa sobom i merge-ati ljubav prema kuhanju i kozmetici. Pripremam seriju postova radnog naziva "Kozmetika iz Frizhidera" kojim ću nastojati obuhvatiti narodne i lako dostupne pripravke i sirovine iz moje redovne beauty rutine i koji će, nadam se, nekima biti koristan.Pripremam recenzije nekoliko manje-više interesantnih proizvoda koje koristim već neko vrijeme. U procesu su i izrade ekstenzivnih swatch postova sa E.L.F.-ovim stvarčicama.

I to je otprilike to što sam željela podijeliti sa sveopćim pučanstvom.
Svaka vam čast ako se došli dodavde.

Gasim kompjuter uz krckanje križa i šum u ušima, prije nego odlučim obrisat post i ništa ne objavit.

gif galore - - - > giphy.com