BOJE - za one koji žele znati više - uvodni post

Iako nemam niti pola godine staža kao beauty bloger, došlo mi je da se malo odmaknem od pustih recenziranja kojekakvih kremica, raspredanja o teksturi, mazivosti i mirisu šminke, i ponudim čitateljima (kojih je sve više, i zbog čega se jako veselim) neku drugu temu, o kojoj ponešto čak i znam, kako u teoriji tako i u praksi.

Kako se spremam započeti rad na jednom velikom ilustratorskom projektu, a inače ne stignem svakodnevno opušteno crtati, u tijeku su ekstenzivne pripreme - istraživački rad. Analitički pristup. Kupujem figurice konja, skupljam reference o renesansnoj odjeći, razgledam krajolike mediterana, skiciram pomalo, ustino, stidljivo i pokušavam unaprijed pripremiti palete za svaku od ilustracija, pa sam se našla kako ponavljam gradivo iz teorije boja. Odlučih stoga spojiti ugodno s korisnim, i ispisati nekoliko postova na tu temu.

Bez obzira na misao vodilju i samu ideju, u ovoj seriji postova o bojama se neću bazirati na striktnim, enciklopedijskim, ultimativno točnim, purističkim informacijama teorije boja i samoj znanosti optike (iako će vam se tako činiti u početku), kao ni na vizažističkim principima miješanja boja, o kojima pak ništa ne znam, ali se nadam saznati kroz ovo istraživanje. Upravo zato ću se u sljedećim postovima pokušati fokusirati na praktičnu primjenu ovih obojenih trkeljanja. Trudit ću se terminologiju i suhoparne činjenice svesti na minimum, i nadam se da će mi sve to poći za rukom.

Tako ću kroz postove, mjestimice parafrazirati literaturu s faksa, jer je izlišno da izmišljam i nanovo formuliram stvari koje su već objašnjavane. Izvori će već biti navedeni na kraju postova, da ih potražite, ukoliko vas tematika zaintrigira, a za sve dušebrižnike - ilustracije koje nemaju naveden izvor su mojih ruku djelo.

Ovo bih nazvala malim, intuitivnim esejom u dijelovima - o mojim saznanjima i poimanjima o bojama, temeljeno na teoriji o kojoj sam učila tijekom mojeg obrazovanja i onome što trenutačno čitam i usvajam. Stanoviti fizičari i biolozi (a možda i neki povjesničari, antropolozi, oftalmolozi i vizažisti) bi me vjerovatno poželjeli zadaviti čitajući ovaj tekst, no ja sam l’artiste i blogerica, pa si mogu dopustiti umjetničku slobodu.

Dakle teorija boja. Što je uopće to?

Ukratko, sam pojam “teorije boja” se velikim dijelom odnosi na kategorizaciju boja prema “kotaču boja” i može se shvatiti kao praktični vodič kroz miješanje boja i vizualni efekt određene kombinacije boja. 

No prije nego počnemo mlatarati kistovima i razbacivati se nijansama i pigmentima, neke osvnovne stvari moraju biti razjašnjenje.

Kolokvijalno, boja podrazumijeva dva pojma:

1. Pojam apstraktne naravi koji opisuje optički osjećaj koji djeluje na čovjeka, kad vidi neku obojenu stvar. Taj osjećaj izražava se riječima koje opisuju boju: žuto, zeleno, plavo, itd.

2. Pojam materijalne naravi koji označava samu tvar kao nositelja boje, a iskazujemo ga nazivom pojedinih boja: kromovo žutilo, cinober, ultramarin, milory plava i slično.

Za početak, krenimo od ovog prvog.

Boja je subjektivan psihofizički doživljaj (osjet), koji nastaje u oku kao posljedica fizikalnog podražaja receptora svjetlošću (elektromagnetsko zračenje). Ovisno o valnoj duljini svjetlosti, dobiva se doživljaj određene boje. Boje su zapravo su različite valne duljine vidljive svjetlosti. Ljudsko oko može razlikovati valne duljine od 380 do 760 nm, tj. oko 160 različitih nijansi boja. 

vidljivi spektar - izvor i dodatno štivo - Wikipedija

Priču o građi oka ću maksimalno skratiti, i reći da svjetlost koja dođe u oko pada na retinu/mrežnicu, na kojoj se nalaze fotoreceptorske stanice preslatkih naziva. 

Štapići omogućavaju razlikovanje svjetla i sjene, odnosno (nazovimo ga tako) “crno-bijeli” vid tj. osjet tzv. akromatskih (nešarenih) boja. Oni su najaktivniji pri manjim intenzitetima svjetla, npr. u sumrak, te nam omogućuju raspoznavanje obrisa i osnovnih oblika iz okoline.

Čunjići pak osiguravaju “vid u boji”, pri jačim intenzitetima svjetla, odnosno danju. Tri su vrste čunjića, koji imaju različite maksimalne osjetljivosti u 3 spektralna područja: plavom, crvenom i zelenom  (Red/Green/Blue = RGB). Osjet boje ukratko može se objasniti na sljedeći način: ako u oko dospije plavo svjetlo, pobuđuju se “plavi čunjići” - dobivene promjene prenose se do mozga, i doživljavamo plavu boju. Ako pak u oko dospiju sve tri osnovne boje svjetlosti, plava, zelena, i crvena i to većeg intenziteta, pobuđuju se sva tri receptora, te doživljavamo bijelu boju.

Boja dakle jest svjetlost, koja dolazi iz određenih izvora svjetlosti, koji mogu biti izravni i neizravni.

Izravni izvori emitiraju svjetlost, i onda izravno dolazi do našeg oka. To je najčešće polikromatska (višebojna, šarena) svjetlost koja je sastavljenja od kontinuiranog niza boja. Izravni izvori svjetlosti mogu biti prirodni (svjetlost Sunca) i umjetni (svijeća, žarulje, itd.).

Mala digresija - ova podjela nam trenutačno nije jako bitna, no u njoj se krije objašnjenje zašto swatchevi najbolje izgledaju pri danjem svjetlu, i zašto nam lice izgleda "bolesno" kad se fotkamo pod neonkom ili tungsten žaruljom. O tome bi se također dala napraviti lijepa serija postova (fotografski priručnik za beauty blogere), o kojoj ću razmisliti u daljoj budućnosti, jer mi znanje nije najsvježije.

Bijelu svjetlost dakle, ako je npr. izvor Sunce, možemo rastaviti pomoću spomenute optičke prizme na monokromatsko svjetlo određenih valnih duljina. Ukoliko su povoljni uvjeti, moguće je razaznati široki spektar boja, kako nas je poučio i slavni omot jednog od najboljih albuma svih vremena.

izvor

Osim od izravnih izvora do našeg oka dolazi i svjetlost iz neizravnih izvora, odnosno svih tijela iz naše okoline, koja zapravo prenose svjetlost, i to apsorpcijom, refleksijom i transmisijom.

Prilikom refleksije (odbijanja) ili transmisije (prenošenja), tijelo će uvijek apsorbirati (upiti) dio svjetlosti (spektra), tako da boja tijela ovisi o apsorpcijskim svojstvima njegove površine.

Bijela površina će tako u jednakoj mjeri reflektirati sve boje (sva valna područja bijele svjetlosti), dok će ih crna potpuno apsorbirati. Prozirna tijela prenose primljenu energiju zračenja tj. ona prolazi kroz njih.

Kada površina tijela pokazuje selektivnu apsorpciju tj. ako njegova površina apsorbira samo određena valna područja bijele svjetlosti, vidimo ga "u boji". Površina plavog predmeta će dakle reflektirati plavu svjelost i učiniti nam je vidljivom, a ostatak svjetlosti (komplementarna boja plavoj - narančasta) će biti apsorbirana i samim time - nevidljiva.

Iako bih trebala nastaviti o komplementarnim bojama, o njima bih ipak voljela pričati u onom drugom, likovnom kontekstu. Smatram da je dosta optike za uvodni post i nadam se da mi nećete zamjeriti.

U sljedećem postu ću trkeljati o psihofizičkim karakteristikama, kotačima i skalama boja. To gradivo je već nešto praktičnije, u smislu da je primjenjivo na ove naše, beauty teme, pogotovo kod recenzija i opisa dekorativne kozmetike :)

U nastavku ostavljam izvore lilterature, koji će se uvelike ponavljati i u sljedećim postovima.

1. Kosic, T. (?), OSNOVNI GRAFIČKI MATERIJALI - GRAFIČKE BOJE (skripta sa Studija dizajna, Sveučilište u Zagrebu) - http://www.studijdizajna.com/tkosic/boje.pdf

2. Tanhofer, N. (2000). O BOJI na filmu i srodnim medijima. Zagreb: Novi Liber
3. Wikipedia - Svjetlost / Mrežnica (oko) / Color Theory

Ispričavam se svima onima kojima su ovakve teme dosadne, a onima kojima nisu se radujem i iščekujem njihove dojmove, pitanja, sugestije i ostale komentare.